Prisjećamo se danas jednog od hrvatskih preporoditelja, u vrijeme kad hrvatski mladi umovi odlaze u svijet. Preradović je s 26 godina napisao jednu od svojih najpoznatijih pjesama „Zora puca, bit će dana“ kako bi poveo omladinu u smjeru nacionalnog ushita toliko potrebnog u 19. stoljeću kad su se stvarale nacije. Danas ta ista omladina juri za boljim životom u neke druge krajeve.
U Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” u Bjelovaru, uz prisustvo brojnih štovatelja lika i djela velikog pjesnika i domoljuba, obilježena je 200. obljetnica rođenja Petra Preradovića. Okupljene je pozdravio ravnatelj Marinko Iličić. Tina Gatalica i Neda Adamović govorile su o izložbi i katalogu Antologijske pjesme Petra Preradovića. Potom su održana predavanja: prof. dr. sc. Tihomil MaštrovićRomansirani životopis Petra Preradovića u romanu Pave i Pero Paule pl. Preradović, profesorica Ana KapraljevićSpiritizam i spiritualizam u Preradovića kao autora i prevoditelja, dr.sc. Željko KaraulaPetar Preradović – između austrijskog generala i političkog angažmana. Mladen Medak Gaga, likom i uglazbljenim pjesnikovim pjesmama “oživio” je Petra Preradovića.
Prvi put sam se susrela s Antunom Barcem 2000. godine kada sam ga promatrala isključivo kao književnog historika. Komparirala sam njegovu metodologiju i motive sa druga dva književna povjesničara, Brankom Vodnikom i Miroslavom Šicelom. Ove godine sam odlučila iščitati iz njegovih djela društvenu dimenziju i u kojoj je mjeri sukladan ili raznolik prema povjesničaru i sociologu Ivi Pilaru.
Zbornik o Branku Vodniku, Hrvatski književni povjesničari, sv. 6., Hrvatski studiji, Zagreb, 2001.
Branko Vodnik u Barčevoj, Frangešovoj i Šicelovoj primjeni
Izlaganje (referat sa znanstvenog skupa)
UDK 886.2(091):82.01
“Jer uman čovjek neće da bude samo gledalac nego i činilac,
i ne odstupa od svog osvjedočenja čim je ono udareno prvim kritikama, nego vraća udarce.”
Ivo Frangeš
Sažetak Uspoređujući utjecaj Branka Vodnika na tri vrlo uvažena hrvatska povjesničara književnosti; Antuna Barca, Ivu Frangeša i Miroslava Šicela, dajući mu time ulogu začetnika modernog književnopovijesnog promišljanja, htjelo se ukazati na njegov značaj u suvremenoj hrvatskoj književnoj historiografiji.Ono što je Vodnik započeo u istraživanju književne povijesti, književnoznanstveno definirajući važne pojmove hrvatske književnosti, te oblikujući vlastiti znanstveni stil pisanja u kojem se isprepliću historiografske i književno-kritičke konotacije, to su daljnji povjesničari nastavili svaki na određeni način: Frangeš književno-kritički, Šicel kritički, a Barac povijesno. Time su pokazali da je Vodnikovom književnopovijesnom radu moguće pristupiti na različite načine. Iako je Vodnik u svojoj “Povijesti hrvatske književnosti” više polazio od definiranja pojmova, bez detaljne obrade stvaralaštva svakog pojedinog pisaca, ipak je uspio obraditi sve važnije književnike, te ih determinirati stilistički, socijalno-društveno te povijesno-kulturološki. Utjecaj Branka Vodnika na hrvatsku književnu historiografiju moguće je prepoznati po nizu preuzimanja, pa i direktnog navođenja njegovih književnopovijesnih ocjena u kasnijim povijestima hrvatske književnosti.
napisala anakapri
