napisala anakapri
Promocija i recenzija knjige “Moj Proust” akademika Mladena Machieda u Zagrebu
Budući da smo i profesor Machiedo i ja prevoditelji i pisci, nedvojbeno je bitno spomenuti i pjesnika. Proust kaže da je dojam za pisca ono što je pokus za znanstvenika, te da bi se ti dojmovi iskazali, dojmovi te suštinske knjige koja je u nama samima, pisac ne treba izmišljati, već treba knjigu prevoditi.
Dužnost i zadaća pisca odgovaraju dužnosti i zadaći prevoditelja. Trebamo dakle dojmove u nama samima prevesti drugima. Pritom bi bilo dobro da se izgnamo od drugih, u neko naše, izgubljeno ili upravo stoga pronađeno vrijeme, gdje ćemo poput naše hrvatske pjesnikinje Marije Čudine izjaviti: „Život pjesnika, život noći i noćnih životinja sasvim je nerazumljiv onima koji se danju skitaraju pustarama tjelesnog i vidljivog.“ Ali ćemo i dalje pisati i prevoditi zbilju onima oko nas, onima dovoljno luckastima i znatiželjnima da nam povjere svoje vrijeme i pročitaju knjigu.
