Edo Maajka, Remi iz „Elementala“ i Marchelo de Facto ponovno su se okupili oko Marchelovog drugog albuma „Puzzle shock“ kako bi ponovili uspješnu suradnju u feachurinzima. Njih troje su kao predstavnici svojih nacija prvi Bosanac, Hrvatica i Srbin koji su na prostoru bivše Jugoslavije napravili suradnju u hip-hop muzici.

A.K: Kako ste se odlučili snimati zajedno featuringe?

Marchelo: To sam igrom slučaja započeo ja. Možda je bilo prerano, ali po meni nije bilo prerano. Bili smo svjesni da ćemo čuti razne komentare na to, ali ja nisam odgovoran za efekt. Meni se svidjelo što rade Elemental i Edo, preko neta smo se upoznali, došli ljude u goste, napravili pjesme i to je postao prvi album na kojemu ima suradnje iz bivše Jugoslavije nakon rata. Elemental i ja smo našli potpuno neutralnu temu. Dok sam s Edom ušao baš u nešto što treba reći, trebao je na toj pjesmi biti i El Bahaati, da imamo Srbina, Hrvata i Bosanca, ali smo se nešto mimoišli oko termina. Poprilično smo svjesno ušli u to, reći će netko da širimo tržište, ali reći će ti Edo da nije baš profitirao od koncerata u Srbiji, a ja nisam imao još ni jedan ovdje. Edo je govorio iz točke gledišta nekoga kome se to dešavalo ispred kućnog praga, a ja sam govorio kao netko tko je bio prvi Srbin koji je došao u Tuzlu nastupati, jer je bio pozvan. Zašto ja ne bih ispričao kako je bilo u Tuzli i kako su me ljudi primili? Bio sam svjestan da će ljudi reći pa dobro Edo je vidio, a ti nisi vidio; nisam ni pričao o svojem ratnom iskustvu. Baš naprotiv, govorio sam o tome kako je ružno da pametuju ljudi koji nemaju to iskustvo. Srbija je prepuna takvih koji sjede u fotelji i truju. I danas čujem da je dobro što se desila ta pjesma, jer se imalo što za reći.
Edo: Ja sam s Elementalom radio, a Mirela što jest jest pjeva bolje od 99 posto drugih žena sa scene. A što se tiče Marchela, odjednom čuješ momka koji ima slovo, koji ubija, i odmah sam htio raditi s njim. Mnogo mi je ljudi već na početku prigovaralo zašto idem raditi s njim. Nisam htio nikakvo bratstvo i jedinstvo, što je glupost. Želim raditi s čovjekom koji dobro radi i kad čujem njegov album da mi to bude poticaj i da ja napravim još bolji. Mislim da je baš Marchelo jedan od onih ljudi koji to u meni pobudi. Jako mi je drago da sam napravio tu pjesmu, jer ona govori i iz mog i iz njegovog stajališta ne toliko o ratu koliko o stvarima koje su dovele do rata i o poslijeraću. Nije mi uopće žao. Na novom albumu mi gostuje Ajs Nigrutin, koji je isto takav MC koji me navede da budem bolji. Repere gledam i kao ljude i kao one koji imaju vještinu, ako mi se sviđaju zvat ću ih na album Na drugom albumu sam imao Franckyja, jer je bio daleko ispred ostalih. Treći album radim i uopće me se ne tiče hoću li imati pet Srba na albumu ili tri Hrvata, već mogu li oni doprinijeti da moja pjesma bude puno bolja.
Marchelo: Ne zazivamo mi bratstvo i jedinstvo, to nikome ne treba, ljudi se ne trebaju grliti i ljubiti ako ne žele, ne moraju se voljeti, ali bi mogli da se ne mrze.
Edo: Nije samo to. Ja jedva čekam da Marchelo i Ajs Nigrutin i sve što valja u Srbiji se počnu slušati ovdje. To stvara veću i bolju scenu i veći broj kvalitetnijih albuma. Nisam jedan od onih koji se boji konkurencije.
Remi: Što se tiče suradnje Elementala s Marchelom, bila je to situacija u koju smo Shot i ja uletili totalno neočekivano. Čula sam Marchelovu pjesmu «Snoviđenje» i jako mi se svidjela. Otišli smo tamo na blef, skupili stvari u ruksak, nismo znali ni tko će nas dočekati ni kako će se odnositi ljudi prema nama. Našli smo tamo ljude koji ne razmišljaju na nacionalnoj bazi, koliko imaš novaca i kako si se obukao, već smo imali jednu jedinstvenu premisu koja nas je vodila, a to je bila muzika. Dokazalo mi je to kako je hip hop jači i od nacionalnosti, i od rata, i od rata i da ta muzika može napraviti neke stvari koje drugi kanali ne mogu. Slažem se s Edom da je kvaliteta užasno presudna u izabiru ljudi s kojima ćeš raditi, i da, konkurencija te tjera naprijed, ne bojiš se drugih ljudi, već te nečiji tekst može inspirirati da napišeš svoj tekst.
Edo: Meni je gušt kad odem u Mostar i kad meni dođu i Srbi i Hrvati i Muslimani i kad repam «Mater vam jebem» i kad se svi deru zajedno na kraju te pjesme, jer su shvatili poantu.
Remi: Što se tiče suradnje s Edom, kad sam čula Edinu pjesmu «Déjà vu» tekst te pjesme je bio toliko jak, došla sam u studio, napravili smo refren u nekih dvadeset minuta i dan danas mogu reći da mi je ta pjesma i «Bekstvo» koju smo radili s Marchelom su dvije od mojih najdražih pjesama na kojima sam gostovala i radila. Ti ljudi su iz mene izvukli ono najbolje.

A.K: Koju poruku i ideje želite prenijeti kroz rap danas?

Marchelo: Ja ne želim biti neki hip hop filozof, ali ne želim biti ni hop budala. Poruke i inspiracije su sve živo. Otvoriš prozor i vidiš, da, ovo bi moglo biti pjesma što ih je više kome se to sviđa meni je draže, ali nije da se previše trudim da se svidim svima.
Edo: U početku kad sam radio prvi album bilo mi je glavno iskustvo izbjeglice, to mi je bio život. Sad mi je osnovni smisao i cilj rapa ismijavanje nacionalizma. Nema smisla da repam o ženama, jer nemam žene, imam jednu ženu. Ali socijalna situacija, prijatelji koji me okružuju, i okolina u kojoj se nalazim stvara u meni jedan stav koji prenosim svojim pjesmama. Osnovna stvar koja se prenosi kroz svaki moj tekst, tužan ili smiješan, je u biti politika i kritika nacionalizma koji se prenosi kroz politiku na Balkanu i što on donosi.
Remi: Ono što ja želim prenijeti je zapravo ono što mi svi znamo, ali nitko o tome ne priča. Mi u Hrvatskoj nismo narod koji ima buntovnički impuls, uvijek smo bili pod nečijom čizmom i naučili smo se šutiti. Ono što ja radim i ono što moj bend radi jest da uzimamo svakodnevne teme i stvari koje svi poznajemo i preokrenemo u gledište koje je sarkastično, ironično i frustrirano iz bunta. Nećeš napraviti trinaest pjesama kako je sve super, jer nije sve sretno i super. Napraviš album koji govori i o socijalnim problemima i o nečemu lijepom, ali ipak je tu jedna buntovnička linija koja je važna. Ne opterećujem se time da radim revoluciju i rađe idem na mala vrata, ne želim davati ljudima sve na pladnju, poentiraš određenu stvar i napraviš od toga sprdnju i ljudima će to ostati u glavi.
Marchelo: U Srbiji svi sve pričaju, ništa nije tajna samo nitko ništa ne poduzima. Sve što konstatiram da je ružno, pokušavam da se u pjesmama vidi i neko rješenje, makar nagovještaj. Jer ako bunt ne nudi nikakvo rješenje, onda to nije bunt već glupost koja nema pozadinu. Kao recimo smeta me što narodnjaci zarađuju više od repera pa se eto bunim.
Edo: Napravio sam pjesmu «Prži» i shvatio da isti ljudi koji idu na koncert Thomsona i koji su veliki Hrvati idu i na koncert Cece. I vole ju na isti način na koji vole Thomsona. A na ulici će vidjeti nekog Srbina i psovat mu. Tako nešto sam ismijao u toj pjesmi, a na kraju 60 posto ljudi koji su čuli tu pjesmu nisu ju shvatili. Čovjek o kojem pričam u toj pjesmi i ono što osuđujem je prihvatio tu pjesmu.
Marchelo: Evo baš pjesma «Senke» koju smo maloprije slušali s mog novog albuma je taj mentalitet. Slušaju kod nas i Cecu i Alku Vujicu u isto vrijeme, ali su svi veliki Srbi kad je miting. Nitko ne zna ništa kazati o pravoslavlju, o porijeklu svog imena, prezimena, o folkloru, o književnosti, o kulturi, ali znaju izaći na miting i tamo su veliki Srbi, a poslije može Alka, može Ceca. To su ljudi koji nemaju svoj stav i imaju ispran mozak.
Remi: To saznanje te zapravo boli i ljuti i onda iz toga izlaze dobre pjesme.
Marchelo: Ja se ne osjećam odgovoran za tri idiota koji se napiju i odu gađati hrvatsku ambasadu. Prvo ne vidim u tome velikog čovjeka, a kamoli velikog Srbina.

A.K: Kako vas prihvaća publika na prostoru bivše Jugoslavije i kako se distribuirate na tržištu?

Edo: Sviram već dvije-tri godine u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, u prosincu ćemo imati koncert u Beogradu i Novom Sadu. Svi su mi koncerti puni, imam široko tržište. Za Marchela publika u Bosni više zna nego što zna za njega publika u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je dosta zatvoreno tržište. Mislim da će se to razbiti preko MTV Adria ove godine, ljudi će čuti pjesme i prepoznati kvalitetu.
Što se tiče distribucije u Bosni nisam prodao skoro niti jedan original, ali sam prodao bar pedeset ili sto tisuća pirat CD-a. Što mi je rekao momak koji radi kao pirat. U Hrvatskoj solidno prodam, a u Sloveniji malo, jer je Slovenija malo tržište. Ali u Sloveniji ljudi jako dobro reagiraju i nisu opterećeni.. Jedva čekam da Marchelo i Ajs isto tako dođu, najviše mi je žao Slovenaca, jer njih malo ljudi razumije, recimo Entoko kojeg da ljudi razumiju svakako bi ga slušali. Potrebno je za Marchela da ga čuju u Hrvatskoj, za Elemental da ih čuju u Sloveniji i da oni dođu na gostovanje.
Marchelo: Što god želiš napraviti na Balkanu moraš ubaciti i socijalni faktor. Garantiram da svatko tko sluša hop u Srbiji ima Elementalov i Edin album kod sebe. Od milijun kardinalnih procjena Bassivity Musica je da se Edin album izda kao dupli. Narod kod nas nema naviku da kupi disk. To je stvar mentaliteta: podržavaju piratizam. Ljudi koji bi se trebali truditi da ti albumi dobro izgledaju, da privuku kupce, se ne trude dovoljno. Talentirani ljudi to pokriju talentom, ali bi, ako izuzmemo umjetničku vrijednost, trebalo od tog posla napraviti proizvod. Slažem se s Edom da bi MTV Adria trebao spojiti tržišta.
Edo: Ne može se živjeti od prodaje albuma kao što ljudi u Njemačkoj prodaju 100-200 tisuća albuma. Ti živiš od nastupa. Mi smo Marchela zvali u Tuzlu ljudi su ga zapamtili. Bitno je otići nastupiti prvi put i ako valjaš ljudi će te zvati i dalje.
Remi: Sve je u biti na tebi. Koliko si ti spreman uložiti u svoje nastupe, i u svoje slobodno vrijeme, u vrijeme što sjediš u kombiju na putovanju do mjesta u kojem nastupaš. Što se tiče Elementala i Slovenije bilo je Novo Mesto, sad će bit Ljubljana u desetom mjesecu, u Bosni smo odsvirali u Sarajevu, Tuzli i u Mostaru. Ljudi su najviše čuli ovaj zadnji album i moramo se ponašati kao da nam je prvi. Jedini problem koji postoji kod nas je da distribucija i izdavačke kuće moraju srediti zakonske odnose između zemalja na ovom prostoru i da izdavačke kuće odluče da postoje i druga tržišta na kojima one mogu plasirati svoj proizvod.
Edo: Ali evo kako da Marchelo izda album u Hrvatskoj? Vodio sam Ajs Nigrutina, isto srpskog MCja u Menart. Ali prvo pitanje koje su meni ljudi postavili, iako ga svi slušaju, jest kako ćemo mi njega ovdje promovirati. «Prvi srpski reper kod nas», kakva je to promocija, što sad uvoziš Srbe ovdje? Ali to nije bitno. Zašto? Jer Marchela u Bosni u kojoj ima razloga da ga se mrzi zbog rata, se više uvažava nego devedeset posto bosanskih MCjeva.
Marchelo: Problem je u tome što postoje ljudi koji nisu mladi i na kojima svijet ne ostaje, ali koji sjede i dirigiraju i tu bi se trebala napraviti smjena generacija na vodećim položajima. Jer mi smo imali problema oko «Bekstva» kad je trebalo izaći u Hrvatskoj. Ljudi ne žele puštati «Bekstvo» iako je Elemental hrvatski bend. Najgore je kad se muzika stavlja na posljednje mjesto. Najnebitnije je o čemu je pjesma i je li to dobro ili loše, već je li se zove bekstvo ili bijeg.
Remi: Gubimo se na marginama.

A.K: Koji vam je sljedeći album?

Edo: Ja radim novi album «Stigo čumur». Izaći će početkom trećeg mjeseca, zatim još jedan album s bendom.
Marchelo: Novi album «Puzzle shock» izlazi za mjesec dana u Srbiji, a početkom sljedeće godine izlazi zbirka priča.
Remi: Elemental radi na novome albumu, kad će izaći ne znam. Kako me primi inspiracija da stvaram. Idemo na koncerte i sviramo. Moj životni moto je: ako želiš nasmijati boga reci mu da imaš planove, stoga ja ne planiram.

Intervjuirala: Ana Kapraljević

02.10.2005., Zagreb, Morris studio, Preradovićeva 32