Donesi odluku i kreni prema najboljoj verziji sebe
„Cilj je san kojemu je određen rok.“ – Kevin Abdulrahman
Objavljeno u 11. 2017: http://poduzetnik.com.hr/
U povodu Executive Sales Adria Summita (Novigrad 18.-20.10.2017.), na kojemu se okupilo mnoštvo regionalnih govornika u Novigradu u Istri, kao jednom od uspješnijih okupljanja pozitivnih govornika i ljudi iz raznih profesija, razgovarala sam s gospodinom Kevinom Abdulrahmanom, poznatim svjetskim govornikom i motivacijskim trenerom. Kevin Abdulrahman slovi za „jednog od najboljih govornika 2017. godine“ i poznat je posebice na Srednjem istoku, u Indiji, te Sjedinjenim američkim državama. Kevin je ugodan sugovornik, koji lako i svakodnevnim riječima, ali izrazito sugestivno, potiče svoga slušatelja na novu verziju sebe, poboljšanu osobu koja je sama odlučila stvoriti svoju budućnost i uskočiti na nepoznati, ali izazovni put.
Ne bi se to moglo iščitati iz tridesetogodišnjaka s veselim i pomalo prpošnim očima, koje se vragolasto smiju, jer je Kevin izraziti profesionalac i otkriva tek onoliko sebe koliko je potrebno da razgovor ostane ugodan i topao. Međutim, hvalevrijedno je gledati mladu osobu kako stremi svojem cilj, te osobu koja je ostvarila sve što je poželjela na profesionalnom planu. U svakom slučaju može nam biti uzor.
- Jedan od tvojih najpoznatijih citata jest kratko, ali važno pitanje: “Što ja želim?”. Kako si ti odlučio postati javni govornik i motivator?
Sasvim slučajno sam odlučio postati javni govornik. U našoj obitelji ponavlja se doskočica da Kevin nije dobar s rukama. Nisam nešto spretan, dok su moja braća vrlo vješta. Odrastao sam na Novom Zelandu, gdje su Novozelanđani i Australci ljudi koji žele sami napraviti svoje stvari. Sami izrađuju svoje stolove, stolice; neće uposliti nekoga da to za njih učini. Nikada nisam bio jedan od tih. Moja se snaga uvijek očitovala u komunikaciji; skupljao bih misli i bio sam sposoban proizvesti zaključak te raditi u skladu s njime. To se razvijalo sljedećih dvadesetak godina. Ne sjećam se svojih prvih nekoliko govora, mora da su bili toliko loši da sam ih izbrisao iz sjećanja.
Počeo sam s razgovorima oči u oči sa svojim prijateljima. Sjedili bismo i pili kavu, a oni bi spomenuli kakav problem. Pitao sam ih žele li doista rješenje, a kad bi odgovorili potvrdno, rekao sam im što im je činiti. Vratili bi se i rekli da je moj savjet bio dobar. Zatim su mi predložili da bih trebao naplaćivati za to i tako se moj posao počeo razvijati.
- Elokventna si i otvorena osoba. Takav si kao javni govornik. Jesi li u osobnom kontaktu sličan ili se predstavljaš znatno drukčije nego u javnoj sferi?
Kad sam na pozornici, nemoguće je biti introvert, jer moraš raditi s publikom. Općenito govoreći, pomalo sam i introvert i ekstrovert. Volim napuniti baterije u samoći. Čak i u obiteljskim razgovorima, ako netko kaže nešto o temi koja mi je posebno draga, učestvovat ću niti ne shvaćajući da sam se ozbiljno u to predao. Najčešće ljudi kažu: „Vrlo si strastven o toj temi“.
- Na Executive Sales Adria Summitu, gdje si sudjelovao kao jedan od glavnih govornika, predstavljen si kao osoba koja će podijeliti svoje strategije s javnošću kako bi poboljšali svoje prodajne tehnike. Tvrde da tvoje metode daju izvrsne rezultate. Postoji li neka mjerna jedinica ili povratna informacija po čemu doista možeš vidjeti da su tvoje tehnike i govori učinkoviti za tvoju publiku u njihovom svakodnevnom životu?
Nedavno sam bio u Maleziji i stigao sam na aerodrom gdje sam ušao u taksi. Vozio me mlad čovjek koji je htio mnogo postići u životu; započinjao je upravo posao, a imao je i neuspješne poslove u prošlosti. Razgovarali smo i rekao sam mu da sutra držim govor, a bilo je već dosta kasno uvečer. Morao sam još poći detaljno se pripremiti.
Tada me pitao kako znam da mi je govor bio uspješan, ima li neki način kako to mjerim, te vidim li iste ljude i nakon godine dana da bih saznao jesu li se poboljšali. Razmislio sam koji trenutak i rekao mu da se ne radi o tomu što govorim, je li to dobro ili loše. Znam da ono što govorim doista funkcionira, jer se temelji ili na onomu što sam sam već napravio, ili o nečemu što sam savjetovao svog klijenta, dakle temelji se na već uspješnim rezultatima. Radi se o osobi koja sluša danu informaciju. Bit će ljudi koji će doći poslušati informaciju, od mene ili drugih govornika, i učinit će divne stvari u sljedećih 12 mjeseci. Ali bit će i ona grupa ljudi koji će doći, poslušati sve govornike, pročitati knjige i u godinu dana bit će na istome mjestu ili i na gorem. Ne radi se ovdje o kvaliteti sadržaja, već o tomu što ljudi učine s njime.
U svakome govoru uvijek ponavljam: „Izaberite jednu stvar, jednu misao; zaboravite sve ostalo što ste naučili. Ukoliko naprijed idete barem s jednom stvari koju ste novu naučili, u godinu dana ćete više napredovati prema jednoj ideji, negoli da se trudite ostvariti 100 ideja istovremeno.“
- Jesi li sreo osobu ili publiku koji nisu surađivali s tvojim načinom predavanja i kako si došao do kraja predavanja? Što si naučio iz tog iskustva?
Radim ovaj posao već gotovo 20 godina i sjećam se kako sam na početku slušao mnogo mentora ili uživo ili preko CD-a ili čitajući njihove knjige. Tijekom svojeg čitanja sjećam se da sam pročitao da je zainteresiranost publike moja odgovornost, ali i da ne shvaćam to preosobno. Motivacijski sam trener i javni govornik, a treniram i visoko pozicionirane direktore kako da govore. Često kažem: „Ako govorite pred 500 ljudi, bit će netko tko će biti nezainteresiran, tko neće biti duhom ondje. Nemojte se fokusirati na tih troje ljudi od petstotinjak, jer nikada nećete doprijeti do svih 100% ljudi. Doprijet ćete do 70 ili 80%, ako ste dobar govornik, jer nikada ne možete znati što tko prolazi u svojem životu u tome trenutku. Bitno je znati kako zainteresirati onih 70 ili 80 %.“
- Živimo u doba kada su ljudi preplavljeni stvarima, oglasima, govornicima, slavnim osobama, idolima, događajima i reklamama za neki proizvod, a prodaja postaje sve agresivnija. Kako gledaš na svoje mjesto u današnjem društvu i možeš li zamisliti svoju profesiju kao nešto što će ostati bitno i za deset do dvadeset godina?
Mogu se zamisliti da ovo radim cijeli život. Volim biti govornik više nego ikada. Mnogo sam žrtvovao da bih bio to što jesam. Sposoban sam trenirati predsjednike i direktore koji ne znaju kako javno izlagati i kako biti rječiti dok prenose svoju poruku, a obučavanje je za mene samonagrađujuće. Glavna vještina vođe jest komunikacija. Nadam se da će i dalje postojati ova profesija za deset do dvadeset godina i vjerujem da ću ostati u tom biznisu još nekoliko godina.
- Kako se nosiš sa stresom dok držiš govore, putuješ, okružen svo to vrijeme velikom količinom ljudi? Što je najbitnije kako bi uravnotežio svoj život?
Nisam pod stresom zbog svog posla. Bio sam u toj fazi u životu, nasreću vrlo mlad, kad sam htio uspjeti, i nisam prezao pred ničime pa ni pred stresom. Danas stojim vrlo dobro financijski i ne zamaram se s mnogo stvari; volim ovo čime se bavim u životu, strastven sam oko toga, i radim mnogo kako bih dao što više u radu s klijentima. Putovanje je također nešto što volim raditi.
- Što misliš o slušačima i slušateljicama? Postoji li razlika u njihovom sudjelovanju tijekom predavanja koja se zasniva na razlici u spolu?
Možda je stvar kulturne naravi; primjerice drukčije je ako predajem u Sjedinjenim američkim državama, Aziji ili na Srednjem istoku. Ne vidim razliku po spolu. Uvijek govorim da su žene pametnije od muškaraca. Žene imaju želju učiti; muškarci posjeduju tvrdoglavost u sebi prilikom učenja, znam, jer sam i sam bio takav.
- Kao „jedan od 25 najboljih govornika 2017“, što možeš poručiti hrvatskom čitatelju koji nije slavan, ne bavi se prodajom i tek je prosječni stanovnik? Kako ga potaknuti da preuzme stav pobjednika?
Svi mi znamo biti u stanju kad se tužakamo, žalimo, ne nužno na glas, ali nama samima, u sebi. Pomisliš mogu biti više, mogu više napraviti od ovoga; prolazi ti to glavom. Ako misliš da postoji to nešto što možeš napraviti više, tada je nebitno tko si. Svi mi imamo svoj skup talenata, svoje vještine u kojima smo dobri. Ali ako u svome umu shvatiš da postoji taj odmak od onoga što želiš, tada shvaćaš da možeš više, da može postojati bolja verzija tebe. Činjenica da to osjećaš, da vidiš tu viziju sebe, to znači da to možeš.
Ne radi se ovdje o motiviranju sebe, već o donošenju odluke. Ne o tehnikama, baš o ničemu drugome – radi se o odluci. Nakon donesene odluke, malim koracima u željenome smjeru.
